O Navijačima - Bad Blue Boys-ima...
 

     U drugoj polovici osamdesetih na prostoru bivše SFRJ nastaju manje ili veće organizirane skupine navijača po uzoru na "fanove" i "tifose" u prvom redu engleskih i talijanskih nogometnih klubova. Hajduk, Partizan, Crvena zvezda i Dinamo, kao nedašnja "velika četvorka", dičili su se s najviše simpatizera, no samo je splitski klub još od pedesetih godinaimao organiziranu podršku nogometnih zanesenjaka pod imenom "Torcida".

     Priča kaže da je nekolicina zagrebačkih mladića, gledajući kriminalistički film "Bad Boys" došla na ideju da se navijači Dinama prozovu "Bad Blue Boys". Uz Hajdukovu, spomenutu, "Torcidu", Partizanove "Grobare", te Zvezdine prvo "Cigane", a kasnije "Delije", "BBB" su iz nedjelje u nedjelju, uz asistenciju manjih skupina poput riječke "Armade", osječke "Kohorte", sarajevskih "Hordi zla" i "Manijaka", da ne nabarajamo dalje, bili glavna zvučna kulisa na tribinama jugslavenskih prvoligačkih stadiona, čiji su vrhunci spektakla bile "bakljade" i raznobojne dimne zavjese, popraćene pucketanjem petardi.

     Dakako, gostovanja u tuđim gradovima nosila su za sobom i mnoge bliske susrete sa suparničkim navijačkim skupinama, te organima reda, koje je poplava omladine u "spitfire" jaknama redovito zaticala nespremnima. No sastavni dio navijanja za voljenu klupsku boju, osim izravnoga bodrenja na stadionu, bila je i borba, što verbalna, što koreografijska, što fizička, s pripadnicima istovjetnih skupina glavnih supraničkih klubova. U svemu tome "BBB" su se izvrsno snalazili...

     Budući da je kraj osamdesetih obilježio bujanje srpskog nacionalizma i mitologije, mnogi su Hrvati upravo odlazeći na stadione koristili priliku da putem navijanja za Dinamo, Hajduk, Rijeku ili Osijek poruče javnosti, u prvom redu srpskoj, "što misle o njima".

     Stoga nije slučajno baš na maksimirskom stadionu 13. svibnja 1990. godine, neposredno nakon izbora u kojima je u Hrvatskoj na vlast došao HDZ, a uoči dvoboja Dinama i Crvene zvezde, došlo do najvećega incidenta jugo-prvenstava, kad su "BBB", isprovocirani ponašanjem tadašnje milicije, koja nije reagirala na rušilački pohod "Delija" predvođenih kasnijem ratnim zločincem Arkanom po južnoj tribini, krenuli u "obračun s njima". Čak je i tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban izazvan milicijskim iživljavanjem nad jednim navijačem "modrih", skočio na milicijaca i dobio pendrekom.

     Taj dan mnogi danas smatraju neslužbenim početkom Domovinskog rata, budući da su prve odrede hrvatskih dragovoljaca činili upravo najistaknutiji predstavnici "BBB", "Torcide", "Armade" i "Kohorte", od kojih su mnogi, nažalost, za hrvatsku samostalnost darovali i svoj život.

     Uspostavom samostalne hrvatske lige "BBB" i "Torcida" izgubili zajedničkog neprijatelja, pa su se, malo pomalo, a zahvaljujući među inim i sve većem gospodarskom jazu između hrvatskoga juga i sjevera tijekom rata, okrenuli jedni protiv drugih, tako da današnji derbiji Dinama i Hajduka, nažalost izgledaju kao poveće policijske parade.

     Nes(p)retnim preimenovanjem NK Dinamo u HAŠK Građanski počeo je i otpor "BBB" prema težnjama vladajuće stranke da se po uzoru na mijenjanje naziva ulica i trgova koje su 1945. dali komunisti promijeni i ime kluba iz Maksimira. Iako su krajem osamdesetih "BBB" na utakmicama "modrih" uzvikivali "Građanski, Građanski", nakon preimenovanja, odjednom je nastala nostalgija za dinamom, 45-godišnjim simbolom hrvatstva i otpora srpskoj hegemoniji. Mladenački bunt protiv svih autoriteta nije se smirio ni novim preimnovanjem maksimirskog kluba u NK Croatia, zbog čega je mnoga nemila skandiranja doživio glavni pobornik preimenovanja, prvi hrvatski predsjednik države dr. Franjo Tuđman.

     Danas, pak, sve munje navijačkih nezadovoljstava "BBB", od "pogrešnoga imena", do policijskog treniranja strogoće (primjerice, oduzimanja navijačkih rekvizita s Dinamovim znakom) poput gromobrana privlači predsjednik NK Croatia Zlatko Canjuga. Po ulasku u "Champions League" Canjuga je obećao da će razgovarati s najistaknutijim predstavnicima "BBB", kako bi se rizik možebitnih incidenata koje UEFA bespogovorno kažnjava, a koji su se klubu iz Maksimira u bliskoj prošlosti znali događati, sve na najmanju moguću mjeru, što je valjda u interesu svim iskrenim navijačima, pristalicama i simpatizerima bivšeg (no možda uskoro i sadašnjeg...) Dinama, a današnje (a možda uskoro i bivše...) Croatije.

     Doista, možda bi upravo Liga Prvaka mogla biti prekretnica u odnosu NK Croatia i " Bad Blue Boysa". Klub bez navijača i navijači bez kluba najmanje su što gradu Zagrebu treba !